Velika depresija je gurnula amerikance u ekonomsku krizu i duže od desetljeća ni vlada ni slobodno tržište nisu uspijevali uspostaviti blagostanje. Najgora i najduža kriza u ekonomskoj povijesti svijeta bacila je milijune radnika na koljena i prisilila ih na život u siromaštvu. Prvu promjenu koju je donio američki predsjednik Roosevelt je bila proglašavanje nacionalnog bankarskog praznika, čime je u osnovi zatvorio banke. Budući da su banke bile zatvorene, ljudi više nisu ni pokušavali trčati po svoj novac, te se panika počela ublažavati. Ubrzo su se vratile u normalno poslovanje, no u znatno stabilnijoj klimi. Također je smatrao da je potrebno restrukturiranje ekonomije kako bi se spriječilo produžavanje krize ili dolazak nove. Kao praktični primjer promjena američka vlada je donijela paketa zakon poznatih pod nazivom „New Deal“, što u prijevodu znači novi ugovor. U sklopu paketa nalazio se niz programa namijenjenih povećanju potražnje i stvaranju poslova, te olakšice za ljude najgore pogođene krizom. Uz programe za direktnu stimulaciju ekonomije, nova regulativa je donesena o tržištima kapitala. Na temeljima te regulative, 1934. godine usvojen je zakon o stvaranju regulatora američkog tržišta kapitala pod nazivom SEC (Securities and Exchange Commission). U hrvatskim okvirima ekvivalent SEC-u bila bi HANFA, tj. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Hitni zakon o pomoći bankama dao je predsjedniku ovlasti nad deviznim tečajem i svim bankovnim transakcijama. Važno je spomenuti zakon o Glass-Steagall bankovnoj reformi čime je stvoren FDIC (Federal Deposit Insurance Corporation), institucija koja je vodila brigu o osiguranju individualnih depozita jamčeno državnim novcem. Naš pandan FDIC-u je Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), o kojoj smo već pisali na blogu. Stvaranje takve institucije uvelike je pomoglo vraćanju povjerenja u banke, budući da su mnogi izgubili životne ušteđevine u Velikoj depresiji. Nakon panike 1929. godine, te u toku prvih 10 mjeseci 1930. godine, propale su 744 američke banke. Procjenjuje se da je u 1930-ima ukupno propalo oko čak 9000 banaka. Sve je to imalo značajan utjecaj na nezaposlenost koja je 1933. dosegla viskih 25% i postala najveći problem Sjedinjenih Američkih Država.
Uz ekonomske probleme, pojavila se i prirodna nepogoda koja je odnijela brojne živote kroz glad. Naime u poljoprivrednoj unutrašnjosti zemlje došlo je do jakih suša, uzrokovanih pretjeranim iskorištavanjem tla. Nekad plodne ravnice odjednom su postale pustinje, a pustinjske oluje su razarale domove i tjerale ljude na migracije. Čitav fenomen se nazvao „Dust Bowl“ ili u prijevodu zdijela prašine. Do 1936. godine glavni ekonomski pokazatelji su se oporavili, skoro svi osim nezaposlenosti koja je i dalje ostala na visokih 11%. Iako se ekonomija naizgled oporavljala, svakodnevni život ljudi je i dalje bio borba. 1937. američka vlada je srezala potrošnju i povećala poreze, kako bi uravnotežila državni budžet. Time je potaknula novu blažu krizu u trajanju od otprilike godine dana. Kada se nezaposlenost spustila na razinu ispod 2%, većina vladinih programa je ukinuta. Ljudi su smatrali predsjednika Roosevelta herojem, a konačan kraj Velike depresije označio je ulazak Sjedinjenih Američkih Država u Drugi svjetski rat.
Velika depresija je najjače pogodila Ameriku, no i ostatak svijeta je iskusio strašne posljedice. Budući da je svaka zemlja pokušavala protektcionističkim politikama zaštititi vlastitu industriju i proizvode došlo je do naglog pada u svjetskoj trgovini. Neke zemlje su promjenile vođe i državni ustroj. Australija, kao zemlja izrazito ovisna poljoprivrednom i industrijskom izvozu osjetila je značajan negativan pritisak na plaće i radna mjesta. Nezaposlenost je u jednom trenu 1932. bila čak 29%, a prosvjedi i demonstracije su postali svakodnevni prizor diljem zemlje. Kanada je također bila teško pogođena Velikom depresijom i sušama, doživjevši pad industrijske proizvodnje na samo 58% od razina prije 1929. Nezaposlenost je u najgoroj fazi dosegla 27%. Japan je proveo dvije značajne ekonomske promjene u toku krize, koje su znatno ubrzale oporavak. Iako je japanska ekonomija zabilježila smanjenje od 8%, veliki fiskalni poticaji gospodarstvu kroz državnu potrošnju i devalvacija valute učinili su gospodarstvo ponovno konkurentnim. U Europi, Njemačka je trpila velike nepogode zbog ekonomskog pada. Uz nezaposlenost od skoro 30% u 1932. godini, brojni nezadovoljni i očajni ljudi izašli su na ulice. Neki su se okrenuli ekstremističkim politikama koje su obećavale rast pod svaku cijenu, što je dovelo do uspona diktatora Adolfa Hitlera. Ujedinjeno Kraljevstvo se suočilo sa serijom prosvjeda, pogotovo u sjevernim industrijskim regijama gdje su se posljedice najjače osjetile. Do kraja 1930. godine nezaposlenost je skočila sa 1 milijuna na čak 2,5 milijuna nezaposlenih, dok se vrijednost izvoza prepolovila. Većina svjetskih ekonomskih povjesničara dijeli mišljenje kako je Velika depresija završila početkom Drugog svjetskog rata. Politike masovnog naoružanja dale su poticaj europskim ekonomijama ili u najmanju ruku ubrzale oporavak. Još se vodi žestoka debata između različitih škola ekonomije koji su bili stvarni uzroci krize i koji su trebali biti prikladni potezi vlada. Neovisno koji ekonomski pristup zagovarali, Velika depresija ostaje vrijedna povijesna lekcija za sve koji žele proučavati prirodu ekonomije.
Nema komentara:
Objavi komentar