Prikazani su postovi s oznakom Panika 1857. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Panika 1857. Prikaži sve postove

srijeda, 14. rujna 2011.

Panika iz 1857 - posljedice krize


Investitori u kompaniju Ohio Life Insurance and Trust izgubili su sav svoj uloženi novac, te mnogi i nekretnine koje su poslužile za otplatu dugova. Pribojavajući se sličnog scenarija te uzevši u obzir padajuće profite na poljoprivrednim dobrima i oslabljenu ekonomiju, investitori u druge kompanije su povukli svoja sredstva iz dionica. Kao posljedica masivnog povlačenja sredstva iz burze, brojne kompanije su propale i tisuće radnika je postalo nezaposleno. Panika se širila gotovo podjednako brzo sa svakim novim padom burze. Svi potezi bankara doživjeli su negativne reakcije i dodatno pojačali krizu. Nesretni splet okolnosti povezao je u vrlo kratkom vremenu nekoliko značajnih događaja koji su pridonijeli krizi. Britanski investitori su povukli kapital iz američkih banaka, cijene žita su dramatično pale uzrokujući propast tisuća farmera, Rusija je prodavala pamuk ispod cijene na otvorenom tržištu čime je značajno oslabila američku industriju i konačno, proizvedena dobra su uglavnom ležala na skladištima kako ih trgovci nisu imali kome prodati. Željeznice koje su se najviše širile bile su prisiljene zatvoriti brojne neprofitabilne linije, čime je nekoliko manjih kompanija propalo. Većina kompanija je osjetila krizu preko velikih gubitaka u bilanci, otpuštanja radnika i zaustavljanja svih daljnjih investicija. Pad cijena zemlje je doveo mnoge do ruba, s obzirom da su kupovali parcele po znatno većoj vrijednosti nego što su one vrijedile u krizi. Parcele koje su bile kupovane po 1000 dolara odjednom se nisu mogle prodati ni za 10 dolara. Vlasnici su teško plaćali poreze i tisuće su prestale prijavljivati porez. Trgovina zemljištima i nekretninama se gotovo obustavila prema zapadu, a svi koji su kupovali prije krize počeli su osjećati posljedice prijašnjih visokih cijena.

Kako su bankarske institucije tog vremena poslovale sa plemenitim metalim (zlatne i srebrne kovanice umjesto papirnatog novca), gubitak tisuća tona zlata na brodu SS Central America odjeknuo je kroz financijsku zajednicu. Ministar financija Howell Cobb je ohrabrivao stavljanje velikih količina državnog zlata na tržište, ali i iskupljivanje državnih obveznica sa premijom. Na njegov nagovor, predsjednik Buchanan je predložio američkom Kongresu da odobri izdavanje novih državnih obveznica po prvi put nakon Meksičkog rata. Tek 1980tih je pronađena olupina broda na dubini od preko 2,5 km. Tona neprocjenjivog bogatstva je izronjena, uključujući najveću svjetsku zlatnu polugu i tisuće zlatnika. Do 1859. godine Sjedinjene Američke Države su polako izlazile iz krize, no oporavak je trajao tek do prvih pucnjeva u američkom građanskom ratu. Ekonomija se uskoro stabilizirala i recesija je postajala dijelom povijesti. Predsjednik Buchanan je proglasio sustav papirnatog novca glavnim uzrokom krize i odlučio povući iz upotrebe sve novčanice ispod 20 dolara. Također je preporučio svim državnim bankama da slijede primjer vlade kroz neovisni sustav ministarstva minancija. Vjerovao je da će se tim mjerama smanjiti ponuda novca u optjecaju i inflacija te dobiti vrijeme kako bi se omogućilo ponovno pokriće u zlatu. U praksi reforme su doista omogućile američkoj vladi normalniji tempo plaćanja kroz zlato, čime se smanio pritisak na banke i omogućilo polako vraćanje izgubljenog povjerenja javnosti u institucije.

utorak, 13. rujna 2011.

Panika iz 1857 - uspon i pad

Sve krize obično započnu tijekom vremena u kojima vlada obilje, a sredinom 19-tog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama postojalo je pravo ekonomsko blagostanje. Željeznička industrija je ubrzano rasla zbog velikih migracija prema zapadu, naročito prema Kanzasu. S obzirom na broj ljudi koji je svakodnevno putovao željeznicom, profitabilnost je također porasla i banke nisu namjeravale propustiti taj „vlak za zaradu“. Pružile su željezničkim kompanijama ogromne kredite bez detaljnog proučavanja stanja u kompaniji, investicijskog plana ili realizacije istog. Njihova logika je bila jednostavna: nalazimo se u neograničenoj gospodarskoj ekspanziji, sve više ljudi migrira željeznicom dakle željeznički promet će u budućnosti biti sve profitabilniji te rizik je gotovo nepostojeći. Ali kako to obično biva, njihova uvjerenja su se našla u velikim problemima u kasno ljeto 1857. godine kada je došlo do pada cijena zemlje na zapadu i do drastičnog usporavanja broja migranata. Prve posljedice padova osjetile su se na burzi preko pada svih vrijednosnica povezanih sa željeznicom. Makroekonomski gledano, otprilike u to vrijeme je također došlo do velikog pada u međunarodnoj trgovini sa Europom, čime je dodatno porasla nervoza i napetost među financijskim stručnjacima i bankarima. Istočne banke postale su ekstremno oprezne pri odobravanju novih kredita prema zapadu te su neke išle čak do mjere potpunog neprihvaćanja zapadnih valuta. Ubrzo su izvori komercijalnog kredit posušili, zbog čega su prezaduženi trgovci morali obustaviti nove narudžbe dobara, dok su istovremeno gomilali zalihe na skladištima. Ograničena kupnja na zapadu stvorila je značajan pad prodaje i profita u cijeloj zemlji. Ekonomski pad u zapadnom dijelu Sjedinjenih Američkih Država zaprijetio je dotad stabilnom istočnom dijelu sa kojim su ga povezivale brojne financijske i poslovne veze, čime su bili postavljeni temelji za nacionalnu krizu. Kako su brojne banke financirale ekspanziju željeznica i zemlje, polako su sve više osjećale pritisak zbog pada cijena vrijednosnica na burzi, odnosno pada vrijednosti zemlje. Stvaranju krize pomogli su i prezaduženi farmeri koji nisu više mogli otplaćivati hipoteke, te su morali prepustiti imovinu bankama. Uzroke ove pojave moguće je pronaći u kretanju cijena žita. Naime, cijene žita su 1855. godine skočile na visokih 2,19 dolara po bušelu, pa su farmeri počeli kupovati sve veće površine obradive zemlje kako bi povećali količinu tada vrlo profitabilnog žita. Zaduživanjem kod banaka je bilo lako doći do sredstava, a daljnji rast cijena zemlje i cijena žita je stvorio lažnu sigurnost. Kada je došlo do urušavanja tržišta 1857. godine, svi farmeri su pretrpjeli ogromne gubitke. Do 1858. godine, cijena žita se spustila na samo 0,80 dolara po bušelu, čime je došlo do aktivacije nekoliko tisuća hipoteka diljem zemlje.


Neposredni događaj koji je pokrenuo paniku bila je propast ogranka u New Yorku velike financijske kompanije Ohio Life Insurance and Trust. Vijesti o ogromnoj pronevjeri su se proširile cijelom burzom 24. kolovoza 1857. godine, a potom i cijelim gradom zahvaljujući izumu telegrafa. Uskoro je cijela zemlja znala kako je u jednoj od vodećih kompanija došlo do pronevjere koja bi ju mogla uništiti do temelja. Bankari su tada kao mjeru zaštite stavili ograničenja na sasvim rutinske transakcije, što se pokazalo kao posve promašen potez. Većina ljudi je protumačila ograničenja kao znak neminovne financijske propasti i uspaničila se. Britanski ulagači su prvi počeli povlačiti ogromne količine novca sa burze, a njihov primjer su nedugo potom slijedili američki ulagači. Kompanija Ohio Life Insurance and Trust je bila usko povezana sa brojnim drugim bankama i velikim kompanijama, te se njezinim padom ozbiljno narušilo povjerenje javnosti u bankarski sustav. Kako bi stvari bile gore, u rujnu je došlo do potapanja parnog broad SS Central America, koji je prevozio milijune dolara u zlatu iz San Franciska. Te zlatne poluge su trebale poslužiti upravo bankarskome sustavu kao sigurnosna rezerva, dok im uragan nije poremetio planove. Prilikom potonuća na brodu je bila 581 osoba, od kojih su mnoge nosile veliko bogastvo ukupno procijenjeno na više od milijun dolara u komercijalnom zlatu. SS Central America je također nosio tajnu pošiljku od 15 tona državnog zlata, procijenjenog na 20 dolara po unci. Sa pomorskom havarijom došlo je i narušavanja povjerenja u sposobnost države da podupre dolar sa zlatom. Kako se povjerenje dalje urušavalo, sve više nacionalnih banaka je doživljavalo navale štediša i eventualnu propast. Vrhunac se dogodio u listopadu kada je proglašen nacionalni bankarski praznik i obustavljeno bankarstvo u cijelom New Yorku. Nažalost, to se pokazalo samo kao privremena mjera.

Nastavak članka: Panika iz 1857: posljedice krize

ponedjeljak, 12. rujna 2011.

Panika iz 1857 - početne okolnosti


Sredinom 19-tog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama se dogodila snažna financijska kriza. Sve je počelo 1857. godine, kada je međunarodno poslovanje u kombinaciji sa usporavajućom domaćom ekonomijom rezultiralo jakom recesijom. Tih godina svijet je tek počinjao uspostavljati trgovinske odnose kakve danas smatramo uobičajenim, utvrđivale su se novi trgovački pravci i afirmirali stari između Europe i Amerike. Posljedica trogodišnjeg Krimskog rata u Europi i Aziji bila je mobilizacija brojih farmera u vojsku. Manjak farmera je uzrokovao nestašice hrane u nekoliko europskih zemalja, koje su počele ovisiti o američkoj uvezenoj hrani kako bi prehranile svoje stanovništvo. Završetkom Krimskog rata, europska poljoprivredna proizvodnja se drastično povećala budući da su se nekadašnji vojnici ponovno vratili na farme. Naravno, povećana proizvodnja hrane u Europi značila je smanjenu prodaju američkih poljoprivrednih dobara. Ekonomski rast koji je uslijedio u Sjedinjenim Američkim Državama poslije Meksičkog rata se uglavnom temeljio na špekulacijama sa zemljom i željeznicom, povezivanju većih gradova i trgovini plemenitim kovinama. Novac je slobodno kolao prema svakoj investiciji povezanoj sa rudnicima, željeznicom i zemljom, čime se stvorio neodrživ tempo razvoja željezničke infrastrukture koji će na kraju kulminirati u Dugoj Depresiji i nekoliko manjih recesija. Kako je novca za investicije ponestalo, špekulativni mjehur se urušio i preokrenuo gospodarske trendove. Zajedno sa nekoliko nesretnih okolnosti koje su se dogodile istovremeno, došlo je do prave panike i tržišnog sloma na Wall Streetu, koji se dalje prenio u američku ekonomiju.

Nastavak članka: Panika iz 1857 - uspon i pad