Suđenja koja su uslijedila nakon istraga dovela su do osuda brojnih uglednika, uključujući vodeće ljude unutar kompanije i neke državne dužnosnike. Dio osuđenih okrivljenika je izgubio sve posjede kako bi se povratio dio ugleda kompanije. Glavnom direktoru Johnu Bluntu je od ukupne imovine od £183.000 ostalo samo £5.000. Jedan od zastupnika u parlamentu je čak predložio da mu ostave samo jedan šiling. Jedan od čelnika uprave pošte James Craggs, koji je poricao sudjelovanje u mutnim poslovima, počinio je samoubojstvo noć prije početka suđenja. Ostali učesnici su doživjeli ubrzana politička suđenja. Gnjev javnosti je bio ogroman, mnogi su izgubili preko noći ono što su privređivali cijeli život. Nekad bogati špekulanti odjednom su postali siromasi. Posljedice puknuća špekulativnog mjehura osjećale su se još godinama. Društvene razlike u Velikoj Britaniji su se naglo povećale, kao i otpor promjenama, te konzervativnost u ulaganjima. Pad kompanije South Sea označio je početak stagnacije britanskog gospodarstva u narednom periodu, a najgora posljedica bila je propast poštenih trgovinskih kompanija koje više nisu mogle financirati svoje poslovanje. Od pojedinaca koji su legalno profitirali u vremenu rasta možemo istaknuti filantropa Thomasa Guya, koji je u travnju posjedovao dionice kompanije u vrijednosti od £54.000, da bi ih šest tjedana kasnije prodao za čak £234.000. Poznati racionalni znanstvenik Sir Isaac Newton prošao je nešto lošije. Prodao je svoje dionice u travnju 1720. za iznos od £7.000, čime je ostvario prinos od 100%. No pohlepa ili nešto drugo, potaklo ga je da ponovno kupi dionice South Sea blizu samog vrha. Ukupni ostvareni gubitak je iznosio £20.000, te je tad znanstvenik izrekao slavnu rečenicu koja odlično opisuje tržišta kapitala: „Mogu izračunati kretanja nebeskih tijela, ali ne mogu izračunati ljudsku ludost“. Svakako vrijedna lekcija koja vrijedi i u današnjim vremenima. 
ponedjeljak, 19. rujna 2011.
South Sea mjehur - posljedice krize
Suđenja koja su uslijedila nakon istraga dovela su do osuda brojnih uglednika, uključujući vodeće ljude unutar kompanije i neke državne dužnosnike. Dio osuđenih okrivljenika je izgubio sve posjede kako bi se povratio dio ugleda kompanije. Glavnom direktoru Johnu Bluntu je od ukupne imovine od £183.000 ostalo samo £5.000. Jedan od zastupnika u parlamentu je čak predložio da mu ostave samo jedan šiling. Jedan od čelnika uprave pošte James Craggs, koji je poricao sudjelovanje u mutnim poslovima, počinio je samoubojstvo noć prije početka suđenja. Ostali učesnici su doživjeli ubrzana politička suđenja. Gnjev javnosti je bio ogroman, mnogi su izgubili preko noći ono što su privređivali cijeli život. Nekad bogati špekulanti odjednom su postali siromasi. Posljedice puknuća špekulativnog mjehura osjećale su se još godinama. Društvene razlike u Velikoj Britaniji su se naglo povećale, kao i otpor promjenama, te konzervativnost u ulaganjima. Pad kompanije South Sea označio je početak stagnacije britanskog gospodarstva u narednom periodu, a najgora posljedica bila je propast poštenih trgovinskih kompanija koje više nisu mogle financirati svoje poslovanje. Od pojedinaca koji su legalno profitirali u vremenu rasta možemo istaknuti filantropa Thomasa Guya, koji je u travnju posjedovao dionice kompanije u vrijednosti od £54.000, da bi ih šest tjedana kasnije prodao za čak £234.000. Poznati racionalni znanstvenik Sir Isaac Newton prošao je nešto lošije. Prodao je svoje dionice u travnju 1720. za iznos od £7.000, čime je ostvario prinos od 100%. No pohlepa ili nešto drugo, potaklo ga je da ponovno kupi dionice South Sea blizu samog vrha. Ukupni ostvareni gubitak je iznosio £20.000, te je tad znanstvenik izrekao slavnu rečenicu koja odlično opisuje tržišta kapitala: „Mogu izračunati kretanja nebeskih tijela, ali ne mogu izračunati ljudsku ludost“. Svakako vrijedna lekcija koja vrijedi i u današnjim vremenima. 
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar