South Sea mjehur - uspon i pad

Kompanija South Sea je utemeljena 1711. godine od strane Roberta Harleya, britanskog političara sa namjerom pridobivanja novih političkih saveznika. On je bio vođa Torijevaca i iskusni političar u usponu prema vlasti. Kompanija je osnovana kao korporacija sa prenosivim dionicama. Također vjerovnici državnog duga bili su obvezani zamjeniti državne obveznice i druge vrijednosne papire za isti iznos kroz udjele u South Sea, čime je dobila veliki broj vlasnika. Ključni trenutak u razvoj špekulativnog mjehura bilo je državno obećanje monopola na svu trgovinu sa južnoameričkim kolonijama u zamjenu za preuzimanje i konsolidaciju ogromnog britanskog nacionalnog duga nastalog Ratom za španjolsko naslijeđe. Završetkom rata 1713. godine, britanski trgovci ipak nisu dobili sve što su željeli budući da se u dobrom dijelu mirovnog ugovora utvrđivao španjolski suverenitet u kolonijama novog svijeta. Ali treba napomenuti da su ključni elementi bili povoljni, South Sea je dobio trgovinski monopol i godišnje plaćanje od države u iznosu od £568.279 odnosno 6% od preuzetog duga. Dioničarima nije bila zajamčena isplata ovih prihoda u obliku dividende, no svi su ionako očekivali ogromne kapitalne dobitke od trgovine. Zanimljiva činjenica je da se prvo trgovinsko putovanje kompanije prema kolonijama dogodilo tek 1717. godine. A san o bogatstvu je pretrpio udarac kad se odnos između Velike Britanije i Španjolske dodatno pogoršao 1718. godine.

No kako je obećavajuća kompanija sa solidnom budućnosti postala špekulantski mjehur ogromnih razmjera? Odgovor leži u upravi kompanije. Ulagačima nije bilo bitno što kompaniju vode neiskusni menadžeri, jer dok god su posjedovali monopol i uprava obećavala silno osobno bogatstvo, pohlepa je činila svoje. Iako neiskusni u vođenju poslova, menadžeri kompanije su bili vrlo vješti u marketingu. Urede su ukrasili luksuznim dobrima iz cijelog svijeta, tako kad bi potencijalni investitori došli i vidjeli svu tu raskoš, bez prevelikog razmišljanja su dali svoje novce. 1719. godine britanska vlada se ponovno našla u prevelikom dugu. John Blunt, glavni direktor South Sea kompanije i njegovi kolege predložili su identično rješenje kao pred nekoliko godina. Državni dug u iznosu od £30.981.712 je trebalo pretvoriti na dobrovoljnoj bazi u dionice kompanije, po naknadno navedenim uvjetima, čime bi se vladu poštedilo plaćanja velikih kamata dok su za privilegiju konverzije South Sea obećana potencijalna sredstva u iznosu od £7.500.000. Kako bi ove iznose stavili u perspektivu, prema nekim povjesničarima samo £200 godišnje bilo je dovoljno za ugodan život obitelji iz srednje klase. Da bi otklonili sumnje u uspješnost poslovnog plana, uprava kompanije je podijelila dionice u iznosu od £1.259.325 koje su trebale biti plaćene kasnije u budućnosti državnim novcem. Zapravo je riječ bila o čistom mitu, a na listi primatelja našlo se pedesetak članova britanskog parlamenta, ministar financija, glavni tajnik ministarstva financija, te čak Vojvotkinja od Kendala, kraljeva ljubavnica u to vrijeme.

U siječnju 1720. godine, dionice kompanije su se trgovale oko skromne razine od £128. Uprava je tad odlučila pustiti lažne tvrdnje o brojnim uspjesima u trgovanju sa kolonijama kako bi povećala cijenu. Javnost je povjerovala, te je u veljači cijena dionice South Sea iznosila £175. Kada je u ožujku vlada odobrila kompaniji preuzimanje još većeg dijela državnog duga, interes za dionice se dodatno povećao. Glavni konkurent u tom poslu bila joj je Engleska središnja banka. Ohrabreni razvojem događaja, ulagači su i dalje agresivno kupovali dionice te je cijena na kraju ožujka bila £330. Otprilike tada su se uključili špekulanti u većem obujmu, a daljnji rast zbog povećane potražnje dogurao je cijenu do razina od £550 u svibnju. Špekulativni mjehur je rastao sa svakom vijesti, dok su ljudi zadovoljno trljali ruke gledajući rastuće profite. Uskoro se u igru ponovno umiješala država donijevši zakon prema kojem su sve dioničarske kompanije bile obvezne primiti kraljevsku povelju kako bi mogle poslovati. Zakon je podržavao upravo South Sea, jer su dobili svoju povelju u najkraćem roku, a ujedno su mogli na neki način kontrolirati sve jaču konkurenciju. Tržište je bilo oduševljeno novostima i cijena je skočila u lipnju na rekordnu razinu od £1050. Istovremeno, pojavile su se prve ozbiljne sumnje u održivost poslovnog modela. Kopnjenjem povjerenja ulagača došlo je do značajnog pada cijene u srpnju, a na kraju kolovoza pad je srušio cijenu ispod £800. Ukupno 20% gubitka vrijednosti u kratkom vremenu činilo se ozbiljnim, ali zapravo je bila sitnica prema onome što se dogodilo kad je nastupila panična rasprodaja. U rujnu se cijena strmoglavila do samo £175, čime su brojni ulagači i institucije dovedeni na rub propasti. Sljedeće godine vlada je otvorila službenu istragu koja je otkrila mrežu prevare, korupcije i mita.

Nastavak članka: South Sea špekulativni mjehur - posljedice krize