Manija za tulipanima - posljedice

Na vrhuncu manije za tulipanima, većina ugovora o trgovini je postala posve špekulativna te više skoro nije postojala ni namjera dočekati njihovu realizaciju. Sve upletene stranke, kupci i prodavači su bili ohrabreni očekivanjima da će sljedeća trgovina biti za još veći iznos, posve zanemarivši oprez. U jednom trenutku kupci su se počeli pitati dokad takav rast cijena može trajati i pojavile su se prve sumnje da će biti uzgojena veća količina tulipana od planirane, čime bi rastuća ponuda srušila cijene. U prvom tjednu veljače 1637. godine, investitori više nisu bili spremni plaćati visoke cijene. Tržište se urušilo i odjednom je zavladala ogromna nesigurnost vezana za ugovorne obveze tj. njihovu realizaciju. Kupci su očekivali izbjegavanje plaćanja previsokih ugovorenih cijena , nakon što je vrijednost lukovica drastično pala. Trgovci su pokušali nametnuti provedbu po kojoj bi se ugovori zaključeni do studenog prethodne godine (kad su još bile visoke cijene) bili važeći, a svi ugovori zaključeni poslije tog datuma su se mogli poništiti ako bi kupac platio 10% ugovorene cijene kao kaznu. No između dviju strana dogovor se pokazao nemogućim. U ožujku je predloženo da se datum pomakne na rujan, ali ni to nije urodilo plodom.

Konačno, problem je narastao do mjere u kojoj ga je morao proučiti Visoki sud te donio odluku da sve transakcije ostanu važeće, s time da se ugovorne stranke međusobno dogovore, ostavljajući mogućnost tužbi tek kao krajnju mjeru. Službene vlasti u Harlemu su odgovorile zabranom bilo kakvih akcija prema velikom broju dužnika. Pretpostavlja se da su dobrim dijelom štitili vlastite interese, budući da su neki od njih bili itekako uključeni u trgovinu tulipanima. Godinu dana nakon sloma tržišta, osnovana je komisija sa zadatkom rješavanja problema. Svi slučajevi koji su došli pred nju rješeni su plaćanjem uobičajenog postotka pri realizaciji ugovora od 3,5% kao kompenzacije prodavatelju i kazne kupcu. Također prodavatelj je bio prisiljen zadržati tada bezvrijedne lukovice, a kupac je morao dati za tadašnje prilike veću količinu novaca. Na neki način, svi uključeni su izgubili. Potražnja za tulipanima je gotovo nestala, a sam cvijet je stekao negativnu reputaciju. Kroz vrijeme, ljudi su zaboravili na ovu veliku krize te je tulipan postao nacionalni simbol Nizozemske.