Prikazani su postovi s oznakom Federalne Rezerve. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Federalne Rezerve. Prikaži sve postove

utorak, 18. listopada 2011.

Hipotekarna kriza - uspon i pad

Na početku ovog stoljeća vladalo je obilje kapitala u globalnim okvirima. U svijetu se nije moglo ni zamisliti da će se zbog rasta nekretnina dogoditi najveća globalna financijska kriza. Većina menadžera je tražila niskorizične profitabilne investicije te se američko hipotekarno tržište činilo savršenim sredstvom. Naposljetku, imajte na umu da je opće uvjerenje bilo kako cijene nekretnina ne mogu padati. Zahvaljujući sekuritizaciji američke investicijske banke su u osnovi prebacile većinu rizik na leđa vlasnika vrijednosnih papira. Banke koje su izdavale hipoteke stoga više nisu imale potrebu držati ih do dospijeća, već bi ih brzom prodajom unovčile i iz tog novca dobile sredstva za daljnje izdavanje hipoteka. A dodatni bonus je bila činjenica da su zbog većeg obujma trgovine počele značajnije zarađivati na transakcijskim troškovima. Proizvod koji su nudile klijentima bio je u praksi vrijednosnice sa hipotekom kao kolateralom. Takvo stanje na tržištu dovelo je poslovni moral i etiku u pitanje jer se veliki broj banaka počeo fokusirati isključivo na profite, zanemarujući samu kvalitetu kredita kojom ostvaruju iste. Standardi za dobivanje hipoteke su se počeli ubrzano smanjivati, te su u nekim slučajevima čak toliko automatizirani da zaposlenici nisu ni propisno pregledavali dokumentaciju. To je istovremeno drastično povećalo broj prijevara vezanih za hipoteke. Ali pravi problem je dodatno produbljen tek kasnije kada su kuće za procjenu rizika tim prilično rizičnim vrijednosnicama dale najbolje ocjene, čime su omogućile kupnju brojnim fondovima i ubrzale razvoj špekulativnog mjehura. Naknadno je utvrđeno da je dio njih bio u sukobu interesa, budući da su ih angažirale iste banke koje su izdavale te vrijednosnice.


U ožujku 2007. cijela se hipotekarna industrija počela urušavati nakon što su došli znatno veći pokazatelji broja ovrha, te je više od 25 hipotekarnih kuća proglasilo bankrot. Veliki gubitci prisilili su dio kompanija na prodaju konkurenciji. Već u početku su postojale naznake kako slom hipotekarnog tržišta neće biti izoliran incident nego da je riječ o čitavoj seriji događaja unutar ekonomije koja se pokrenula padom. Među najpoznatijim i prvim kompanijama koje su osjetile posljedice bila su državna poduzeća Fannie Mae i Freddie Mac. Na tržištu su poslovala uz poticaje vlade i između 2002.-2006. kupile preko 175 milijardi dolara vrijednosnica godišnje. Do 2008. te dvije kompanije su posjedovale ukupno oko 5,1 trilijardu dolara vrijednosti stambenih hipoteka, dakle otprilike polovicu cijelog američkog hipotekarnog tržišta. Budući da su koristila financijsku polugu u velikom omjeru, kada su se pojavile brige oko njihove budućnosti američka vlada ih je stavila pod vlastiti direktni utjecaj, nacionalizacijom na račun poreznih obveznika.

Kriza je počela pogađati financijski sektor u veljači 2007. godine kada je HSBC, u to vrijeme najveća svjetska banka, bila prisiljena otpisati svoja potraživanja prema hipotekarnim vrijednosnicama u iznosu od 10,5 milijardi dolara. To je bio prvi priznati gubitak banaka povezanih sa tržištem. Ubrzo su se sve ostale banke koje su djelovale na tržištu našle pod pažljivim promatranjem, te su vodeći direktori Merrill Lynch i Citigroup banaka dali ostavke potkraj godine. Kako se kriza produbljivala, sve se više financijskih kompanija spajalo sa konkurentima ili tražilo partnere koji bi ih preuzeli. Svaka loša vijest rezultirala bi panikom na tržištima kapitala. Investitori su povukli svoje novce iz hipotekarnih obveznica i vrijednosnica te ih prebacili u robna tržišta. Financijski špekulanti tražeći brze profite pobjegli su iz tržišta povlačeći za sobom milijarde dolara. Kada je došlo do propasti Lehman Brothers banke i nekih drugih većih financijskih institucija u 2008. kriza je došla do prekretnice. U periodu od dva dana u rujnu povučeno je preko 150 milijardi dolara iz novčanih fondova diljem Sjedinjenih Američkih Država. Prosječni dnevni promet bio je dotad oko 5 milijardi, pa možemo zaključiti kako je u osnovi došlo do moderna verzije navale na banke. TED pokazatelj mjere rizika međubankarskog posuđivanja se nedugo nakon propasti Lehman Brothersa učetverostručio.

Tokovi kredita su se zamrznuli, a globalni financijski sustav bio je na rubu propasti. Ipak, izvukavši pouke iz povijesnih lekcija, države i centralne banke su intervenirale podjednakom snagom kako bi spriječile nastanak pravog kaosa. Odgovor Federalnih rezervi, Europske centralne banke i drugih centralnih banki bio je posebno vidljiv u posljednjem kvartalu 2008. godine. Otkupile su 2,5 trilijuna dolara državnog duga Sjedinjenih Američkih Država i problematičnu privatnu imovinu od banaka. Bila je to najveća injekcija likvidnosti u tržišta kredita i najveća monetarna intervencija u povijesti. Europske vlade su zajedno sa američkim dužnosnicima odlučile ojačati bankarske sustave dodatnim kapitalom u iznosu od 1,5 trilijarde dolara. Međunarodni monetarni fond procjenjuje kako je u razdoblju od 2007.-2009. izgubljena vrijednost imovine povezane sa lošim hipotekarnim vrijednosnicama premašila jednu trilijardu dolara. Nažalost, bankovni gubitci nisu bili jedina posljedica hipotekarne krize. Većinu negativnih efekata možemo primjetiti i danas, a vjerojatno će potrajati par godina dok se u potpunosti rješe.

Nastavak članka: Hipotekarna kriza - posljedice krize

utorak, 6. rujna 2011.

Bankarska panika 1907 - posljedice krize

Panika nastala povlačenjem novaca iz trustova se nezaustavljivo širila Amerikom, te su ljudi čak počeli povlačiti sredstva iz nacionalnih i državnih banki neovisno o tome jesu li one uopće sudjelovale na tržištu kapitala. Kako se broj zatvorenih banaka povećavao, preostale banke su sve više oklijevale posuđivati sredstva i davati nove kredite. Kamatne stope za brokere su poletjele u nebo, dok su se istovremeno dionice urušavale. Kriza je postala kritična kad su pala još dva velika trusta, Trust Company of America i Lincoln Trust. Do 24. listopada, niz propalih poduzeća se povećao za još 10 velikih kompanija. Kada je novonastali kaos počeo nagrizati temelje bankarstva u New Yorku, tadašnji najpoznatiji bankar J.P. Morgan je preuzeo stvari u svoje ruke. Osim što je posjedovao iznimno osobno bogatstvo i jake veze, on je također već imao iskustva sa krizama budući da je već 1893. pomogao u spašavanju američkog gospodarstvo. Za početak je nagovorio vodeće ljude preživjelih banaka da posude sredstva posrnulom Trust Company of America, kako bi preživio novu navalu ljudi koji su tražili svoja sredstva. U plan spašavanja uključila se i država koja je odlučila deponirati sredstva kako bi smirila paniku. Jedan od zanimljivih elemenata smirivanja krize bila je uloga svećenstva. Naime, svećenici su tad bili praktički jedan od rijetkih izvora provjerenih informacija te su u suradnji sa bankarima umirivali ljude. Kad je krenula navala na banku, Morgan i partneri su uspjeli preživjeti prvi dan i isplatiti sve štediše.

Znajući da će im trebati dodatna sredstva za sljedeći dan, J.P.Morgan je skupio sve predsjednike trustova na ponoćnom sastanku i zaključao ih u svojoj knjižnici dok se nisu dogovorili za posuđivanje 8,25 milijuna dolara posrnulom trustu. Država je uskočila sa još 25 milijuna dolara, a John D. Rockefeller koji je tada bio najbogatiji čovjek u Sjedinjenim Američkim Državama položio je vlastitih 10 milijuna dolara depozita u banke. Sve se ovo dogodilo u samo par burnih dana, dok je prava kriza smirena tek kad je Predsjednik Roosevelt, unatoč svojim anti-trust stavovima, odlučio dopustiti spajanje kompanija U.S. Steel i Tennessee Coal, Iron and Railroad. Spašavanje trustova predstavljalo je spas banaka, a spajanje vodećih kompanija bilo je spas za najveću brokersku kuću Moore & Schley čime se ponovo uspostavilo povjerenje u tržište kapitala.1908. godine, Kongres je osnovao komisiju koja bi istražila događanja tijekom Bankarske panike i preporučila zakonodavni okvir za reguliranje bankarskog sektora. Senator Nelson Aldrich je poslan u Europu kako bi proučio druge bankarske sustave, te je svoje zaključke prezentirao 1911. O prijedlogu brojnih promjena se raspravljao duge dvije godine i tek 1913. donesen je Zakon o Federalnim Rezervama, čime su postavljeni temelji sustava američke centralne banke. J.P. Morgana su smatrali herojem poslije krize, ali sa vremenom je čak bio ispitivan pred takozvanom Pujo komisijom o količini njegovog utjecaja.