Prikazani su postovi s oznakom bolni rezovi. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom bolni rezovi. Prikaži sve postove

četvrtak, 1. prosinca 2011.

Političari, rezovi i državne uštede


Paradoksalna je činjenica kako je globalna kriza svojom pojavom prekinula neke od ustaljenih negativnih trendova u hrvatskoj ekonomiji. Država se više nije mogla jeftino zaduživati, zajedno sa njom ni državna poduzeća. S obzirom da novac više nije bio lako dostupan, korupcija se morala smanjiti na minimum kako bi poduzeća imala šansu za preživljavanje. Dok u politici put naprijed često vodi u sukobe, u životu običnih ljudi napreduje se kroz suradnju. Svaka kriza ima svoj kraj, kako smo mogli dosad vidjeti iz serije postova. Vjerojatno će za 5 godina i ova biti samo dio povijesti. No dotad treba nekako pokrenuti oporavak gospodarstva. Jedna od najčešćih parola stranaka su "bolni rezovi" ili "državne uštede", čime podrazumijevaju poduzimanje mjera za smanjenje državne potrošnje. U njih se ubrajaju plaće, mirovine, poticaji i brojne druge stvari. Prve dvije su zapravo najvažnije, jer je zbog veličine zemlje naša ekonomija usko povezana sa politikom koja vodi državne firme. Sve se to razmatra zbog problematičnog vanjskog duga većeg od 46 milijardi eura, kojim se uglavnom financirao rast ekonomije do 2007. Problem je u činjenici da sve što proizvedemo u zemlji gledano kroz BDP, jedva pokriva taj dug. A kamate na njega redovno dolaze...

Ključno pitanje za novu vlast je kada i kako se suočiti sa vanjskim dugom. Rezanje proračunskog deficita će nesumnjivo uzburkati mnoge koji o njemu ovise, istovremeno oslobađajući sredstva za druge koji ih trebaju. Čak nije toliko upitan način na koji se vanjski dug mora obuzdati, već je puno važnije pitanje tajminga. Naime, ako bi lideri i njihovi ekonomski savjetnici zaključili da treba rezati dug u trenutnoj kriznoj situaciji kada nema velike gospodarske aktivnosti, u okolnostima u kojima zemlja ionako plaća visoke kamate, značajni rezovi bi vjerojatno samo smanjili proračunske prihode (sjećamo se koliko je puta ministar financija objasnio kako se proračun puni "mrvu" slabije - a tada nije bilo praktički nikakvih rezova). Smanjenje proračunskih prihoda u ovakvoj situaciji bi čak moglo pogoršati deficit. Sa druge strane, kad ekonomija raste i krenete rezati deficit, kreditori će to prepoznati kao pozitivan znak, dobiti ćete priliku zadužiti se po nižim kamatnim stopama, a veći dio novca će se preliti u privatni sektor i investicije. Zaključak je očit, drastični rezovi bi u ovoj situaciji bili štetni. 

Metaforički rečeno, ako imate brod koji pušta vodu i polako tone, možete izbacivati vodu koliko god želite no ukoliko ne začepite pukotine - vjerojatno ćete potonuti. Na isti način treba razmišljati buduća vlada, čime može stvoriti ljudima i ekonomiji uvjete za stvaranje radnih mjesta (nižim porezima, olakšicama, poticajima poduzetništvu, rješavanjem nelikvidnosti, itd.). Zatim na red dolaze aktualna pravno-politička pitanja poput pravne sigurnosti, borbe protiv korupcije (sjajan primjer je projekt transparentnije javne nabave Marka Rakara) i u konačnici regulacija partnerstva države sa privatnim poduzećima. Možemo mirno zaključiti kako velikih rezova vjerojatno neće biti ni poslije izbora, nego samo čišćenja starih računa koji već godinama čekaju na svojih pet minuta. 

četvrtak, 20. listopada 2011.

Hipotekarna kriza - posljedice krize


Zahvaljujući rastućim cijenama nekretnina, posljedice svih loših kredita danih ljudima koji ih objektivno nisu smjeli dobiti bile su odgođene. Kad god bi došli u problem sa otplatom hipoteke, jednostavno su mogli uzeti novu hipoteku na nekretninu iz razloga što je u tom trenutku vrijedila više. Jednom kad su ljudi počeli bankrotirati zbog hipotekarnih zajmova u rekordnim brojkama i kad su se počele širiti vijesti o lošem stanju unutar industrije, hipotekarna kriza je dosegla svoj vrhunac. Banke i investitori su počeli gubiti novac. Financijske institucije su odlučile smanjiti svoju izloženost rizičnoj imovini u kratkom roku, dodatno rušeći vrijednosti. Banke su međusobno postale nepovjerljive i oklijevale u posuđivanju novca koje je ključni element svakog financijskog sustava zemlje. Takve slabosti dovele su do propasti manjih i nekolicine većih banaka. Kad je svjetska javnost vidjela dotad nedodirljive finanancijske divove kako padaju panika se počela širiti. Procjene Međunarodnog monetarnog fonda previđaju kako će se zbog posljedica hipotekarne krize u budućnosti još morati otpisati bar 1,5 trilijardi dolara.

Ukupni gubici povezani sa krizom su izbrisali značajan dio kapitala iz svjetskog bankarskog sustava. Ogromno smanjenje kapitala u bankama je posljedično smanjilo količinu kredita dostupnu poduzećima i kućanstvima. Koliki su stvarni opsezi hipotekarne krize je teško procjeniti. Najbolji scenarij za sve strane bio bi oporavak američke ekonomije nakon što cijene nekretnina dotaknu dugoročno dno. Nadzorni previdi vezani za investicijske banke i kuće za procjenu rizika će nesumnjivo stvoriti odlučnije i strože uvjete regulacije u budućnosti. Ograničenja oko posuđivanja i vrijednosti obveznica bi mogle ostati konzervativne sljedećih nekoliko godina. Ipak treba reći da nakon svake krize neminovno dolazi oporavak i sigurno nas u budućnosti čeka neki novi špekulativni balon. Kako smo naučili iz dosadašnjih članaka, nikada ne treba potcijeniti ljudsku pohlepu.