Prikazani su postovi s oznakom burze. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom burze. Prikaži sve postove

nedjelja, 25. rujna 2011.

Dot-com slom - posljedice krize

Gledajući kroz povijest jasno možemo vidjeti sličnosti dot-com sloma sa drugim tehnološki baziranim rastom. Napredak željeznice 1840tih, izum auta i radio uređaja u 1920tim godinama, razvoj tranzistora u 1950tim, izum originalnih kompjutera 1960tih te napredak kućnih računala i biotehnologije u 1980tima su sve događaji koji su obilježili svoje vremenske periode. Kroz nove izume i tehnologije jačao je rast ekonomije, ali u toj činjenici leži ključna razlika među njima – u broju ljudi koje su pogodili kad je došlo do krize. Osnovni sastojci su uvijek bili isti te se mogu svrstati pod ljudsku pohlepu i špekulaciju. Osvajanje prvog mjesta unutar tržišta i brzina kao konkurentska prednost su bile najčešće poslovne uzrečice internet kompanija i svijeta visoke tehnologije. Što su se brže dot-com kompanije razvijale, to su u većoj mjeri ignorirale znakove poput prekomjernog umora zaposlenih, nestašice kapitala, slabe korisničke usluge, razjedinjenog vodstva i skretanja od izvorne misije i vizije. 1999. godine bilo je 457 inicijalnih javnih ponuda dionica, većinom povezanih sa internetom i visokim tehnologijama. Od njih 457, čak 117 je udvostručilo cijenu dionice već prvog dana trgovanja. Za usporedbu, cjelokupni broj inicijalnih javnih ponuda u 2001. godini stao je na 76 kompanija.


Nekolicina komunikacijskih kompanija nije preživjela financijske nedaće te su bile prisiljene na bankrot. Kompanija WorldCom, tada značajni tržišni igrač, je bila optužena za ilegalne računovodstvene politike kojima su povećavali profite na godišnjoj razini. Kada je vijest došla u javnost, cijena dionice se strmoglavila i kompanija je naposljetku postala treći najveći korporacijski bankrot u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Drugi primjeri propalih kompanija uključuju bivše lidere u industrijama kao što su NorthPoint Communications, Global Crossing, JDS Uniphase, XO Communications i Covad Communications. Osim komunikacijskih, krizom su bile pogođena poduzeća koja proizvode visokotehnološku opremu npr. Nortel, Cisco ili Corning. One su svoj rast temeljile na naprednoj infrastrukturi do čijeg razvoja nikad nije došlo zbog drastičnog pada cijena dionica. Brojne dot-com kompanije su potrošile temeljni kapital te bile preuzete od strane konkurencije ili su se u potpunosti ugasile. Imena atraktivnih domena su kupile kompanije iz realne ekonomije ili investitori koji su se specijalizirali za takav vid ulaganja. Nekoliko vodećih ljudi internet kompanija je optuženo za pronevjere, prijevaru ulagača ili nenamjensko upravljanje sredstvima, a američki regulator SEC kaznio je vodeće investicijske banke sa milijunima dolara za dovođenje investitora u zabludu. Slom tržišta u razdoblju od 2000.-2002. uzrokovao je pad od 5 milijardi dolara promatrano kroz tržišnu vrijednost kompanija. Preživjeli dot-comovi kao što su Amazon, eBay ili Google osigurali su svoju budućnost kroz dominaciju u pripadajućim granama tehnološke industrije.

Nameće se pitanje ulazimo li ponovno u još jedan dot-com mjehur. Ili bar tehnološki špekulativni mjehur. Činjenice koje podržavaju ovu tezu su prilično jake, a optimizam koji Wall Street iskazuje za inicijalne javne ponude internet kompanija je vrlo sličan onome pred deset godina. Kao glavni primjer može poslužiti poslovna društvena mreža LinkedIn, čije su dionice udvostručile vrijednost na otvaranju trgovine. Internet radio stanica Pandora također je izdala dionice čija se vrijednost udvostručila nedugo po uključenje u redovitu trgovinu. Stranica Zillow, koja pruža informacije o nekretninama i hipotekama je posljednji zabrinjavajući komadić slagalice. Kompanija je prodala dionice javnosti po cijeni od 20 dolara, da bi se već sljedećeg dana cijena popela na visokih 44 dolara. Kroz 80tak inicijalnih javnih ponuda u 2011. godini, više od trećine bile su tehnološki bazirane. Slijedi li nam doista špekulativni mjehur recimo društvenih mreža poput Facebooka? Vrijeme će pokazati.

nedjelja, 4. rujna 2011.

Bankarska panika 1907 - početne okolnosti

Kad ste posljednji put vidjeli navalu građana na banke? Prije desetak godina? Ako ste pripadnik mlađe generacije vjerojatno nikad. Posljednja velika hipotekarna kriza dovela je cijeli financijski sustav svijeta pod znak pitanja, a američki bankarski sustav srušila na koljena. Još i danas osjećamo posljedice pada velikih banaka poput Lehman Brothers, Fannie Mae i Freddie Mac, no intervencije centralnih banaka i nacionalnih vlada su s vremenom vratili povjerenje u sustav. Hipotekarna kriza zasigurno nije bila prva kriza bankarskog sustava, a sigurno neće biti ni zadnja. Zapravo, vrlo slična situacija koja je dovela do stvaranja američkih Federalnih Rezevi se dogodila prije nešto više od sto godina. Na početku 20tog stoljeća, američka ekonomija je bila prožeta špekulacijama i investicijama kroz spajanja i širenje poduzeća. Količina novca u sustavu je bila povećana zahvaljujući novim otkrićima zlatne rude u Aljaski, Južnoj Africi i Koloradu, te su nove tehnologije vađenja i prerade omogućile znatno veće količine zlata. Burze su rasle, poslovi diljem svijeta cvjetali. Unatoč svemu pozitivnom što se događalo u svijetu, ekspanzija ponude novca nije pratila dovoljno brzo tempo kojim se razvijala ekonomija, čime su bili postavljeni temelji za buduću krizu. Američki predsjednik Roosevelt je čak opisao stanje društva izrazom kao uživanje u “doslovnom neviđenom blagostanju” 1906. godine. Ironija te izjave leži u činjenici da je već sljedeće godine uslijedila jedna od najvećih kriza tog desetljeća poznata pod nazivom Bankarska panika.

Dakle špekulacija je harala američkom ekonomijom u ranim 1990-ima. Nepostojanje centralne banke postalo je zabrinjavajuće za mnoge investiture s obzirom das u banke bile izrazito upletene u američko tržište kapitala, neovisno jesu li izdavale tuđe vrijednosne papire ili investirale znatne količine vlastitog novca. U Sjedinjenim Američkim Državama tada su postojale tri glavne vrste financijskih posrednika: nacionalne banke, državne banke i trustovi. Nije iznenađujuće što su upravo trustovi, vrste financijskih fondova bili epicentar buduće panike. Naime, upravljali su ogromnim količinama novca iz zaklada, državnim sredstvima, oporukama, te su istovremeno pružali direktnu podršku tržištu kapitala kojim su tada dominirali špekulanti. Davajući špekulantima zajmove i uzimajući vrijednosne papire kao zalog, postali su previše izloženi opasnostima potencijalnog pad dionica. Bez središnje banke, nije postojao nitko tko im je mogao posuditi sredstva ako bi im zatrebala sredstva za isplatu ili u slučaju pokrića velikih pozicija. Zašto su bili zanimljivi običnim ljudima onda? Pa, prema određenim istraživačima, u New Yorku su sredstva trustova između godina 1890. i 1907. narasla oko 244%, od razine 396,7 milijuna dolara na iznos veći od milijarde i tristo milijuna dolara. Usporedimo li te rezultate sa nacionalnim bankama čija su sredstva u istom periodu narasla 97% ili državnim bankama čija su sredstva porasla za 82%, jasno je zašto su se mnogi opredijeljivali upravo za trustove. Očito je ogromna količina sredstava kojom su raspolagali imala značajan utjecaj na tržište novca u New Yorku, pa su se očekivali daljnji uspješni rezultati. Jedna od njihovih prednosti bila je bitno slabija regulacija od strane države u odnosu na nacionalne ili državne banke. 1906. godine država New York uvela je obvezu zadržavanja 15% deponiranih sredstava u trustovima kao rezerve, ali samo 5% depozita je trebalo biti stvarno zadržano kao valuta unutar trezora. Prije tog propisa doslovno nije postojala nikakva regulacija o količini rezervi, već su uprave trustova samostalno odlučivale prema vlastitim procjenama poslovanja.

Nastavak članka: Bankarska panika 1907: uspon i pad