Dot-com slom - posljedice krize

Gledajući kroz povijest jasno možemo vidjeti sličnosti dot-com sloma sa drugim tehnološki baziranim rastom. Napredak željeznice 1840tih, izum auta i radio uređaja u 1920tim godinama, razvoj tranzistora u 1950tim, izum originalnih kompjutera 1960tih te napredak kućnih računala i biotehnologije u 1980tima su sve događaji koji su obilježili svoje vremenske periode. Kroz nove izume i tehnologije jačao je rast ekonomije, ali u toj činjenici leži ključna razlika među njima – u broju ljudi koje su pogodili kad je došlo do krize. Osnovni sastojci su uvijek bili isti te se mogu svrstati pod ljudsku pohlepu i špekulaciju. Osvajanje prvog mjesta unutar tržišta i brzina kao konkurentska prednost su bile najčešće poslovne uzrečice internet kompanija i svijeta visoke tehnologije. Što su se brže dot-com kompanije razvijale, to su u većoj mjeri ignorirale znakove poput prekomjernog umora zaposlenih, nestašice kapitala, slabe korisničke usluge, razjedinjenog vodstva i skretanja od izvorne misije i vizije. 1999. godine bilo je 457 inicijalnih javnih ponuda dionica, većinom povezanih sa internetom i visokim tehnologijama. Od njih 457, čak 117 je udvostručilo cijenu dionice već prvog dana trgovanja. Za usporedbu, cjelokupni broj inicijalnih javnih ponuda u 2001. godini stao je na 76 kompanija.

Nekolicina komunikacijskih kompanija nije preživjela financijske nedaće te su bile prisiljene na bankrot. Kompanija WorldCom, tada značajni tržišni igrač, je bila optužena za ilegalne računovodstvene politike kojima su povećavali profite na godišnjoj razini. Kada je vijest došla u javnost, cijena dionice se strmoglavila i kompanija je naposljetku postala treći najveći korporacijski bankrot u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Drugi primjeri propalih kompanija uključuju bivše lidere u industrijama kao što su NorthPoint Communications, Global Crossing, JDS Uniphase, XO Communications i Covad Communications. Osim komunikacijskih, krizom su bile pogođena poduzeća koja proizvode visokotehnološku opremu npr. Nortel, Cisco ili Corning. One su svoj rast temeljile na naprednoj infrastrukturi do čijeg razvoja nikad nije došlo zbog drastičnog pada cijena dionica. Brojne dot-com kompanije su potrošile temeljni kapital te bile preuzete od strane konkurencije ili su se u potpunosti ugasile. Imena atraktivnih domena su kupile kompanije iz realne ekonomije ili investitori koji su se specijalizirali za takav vid ulaganja. Nekoliko vodećih ljudi internet kompanija je optuženo za pronevjere, prijevaru ulagača ili nenamjensko upravljanje sredstvima, a američki regulator SEC kaznio je vodeće investicijske banke sa milijunima dolara za dovođenje investitora u zabludu. Slom tržišta u razdoblju od 2000.-2002. uzrokovao je pad od 5 milijardi dolara promatrano kroz tržišnu vrijednost kompanija. Preživjeli dot-comovi kao što su Amazon, eBay ili Google osigurali su svoju budućnost kroz dominaciju u pripadajućim granama tehnološke industrije.

Nameće se pitanje ulazimo li ponovno u još jedan dot-com mjehur. Ili bar tehnološki špekulativni mjehur. Činjenice koje podržavaju ovu tezu su prilično jake, a optimizam koji Wall Street iskazuje za inicijalne javne ponude internet kompanija je vrlo sličan onome pred deset godina. Kao glavni primjer može poslužiti poslovna društvena mreža LinkedIn, čije su dionice udvostručile vrijednost na otvaranju trgovine. Internet radio stanica Pandora također je izdala dionice čija se vrijednost udvostručila nedugo po uključenje u redovitu trgovinu. Stranica Zillow, koja pruža informacije o nekretninama i hipotekama je posljednji zabrinjavajući komadić slagalice. Kompanija je prodala dionice javnosti po cijeni od 20 dolara, da bi se već sljedećeg dana cijena popela na visokih 44 dolara. Kroz 80tak inicijalnih javnih ponuda u 2011. godini, više od trećine bile su tehnološki bazirane. Slijedi li nam doista špekulativni mjehur recimo društvenih mreža poput Facebooka? Vrijeme će pokazati.

Dot-com slom - uspon i pad

Dot-com je višegodišnji špekulativni mjehur koji je nastao u periodu između 1995. i 2000. godine. Njegov slom postao je globalni fenomen prvenstveno zahvaljujući broju upletenih međunarodnih banaka, investicijskih fondova, fondova rizičnog kapitala i privatnih investitora iz svih krajeva svijeta. Brzina rasta je ubrzavala sa vremenom i svakim novim tehnološkim otkrićem. Razvoj grafičkog korisničkog sučelja je postao integriran u stranice,naročito kroz hiperlinkove na koje se moglo kliknuti. Time je nastala sljedeća generacija interneta, puno dostupnija javnosti od nekadašnje akadamski orijentirane. Sukladno sa prilagodbama dramatično se povećao broj korisnika. Postojeće kompanije shvatile su mogućnosti interneta za dobivanje informacija, za oglašavanje ili za prodaju. Novost u poslovnom svijetu bile su tzv. Internet kompanije, koje su se često nazivale dot-com. Njihova poslovna filozofija temeljila se na širenju baze korisnika što je brže moguće, neovisno o tome stvaraju li gubitke. Tadašnje uvjerenje menadžera bilo je „Postani velik ili nestani“. Od pozitivnih primjera kompanija možemo istaknuti Google i Amazon. Iako obje nisu ostvarile profit prvih nekoliko godina, mudrim trošenjem sredstava osigurale su svoju poziciju u vlasititim tržišnim segmentima kroz znatnu konkurentsku prednost. Amazon je utrošio sredstva na širenje baze potrošača i izgradnju brenda, dok je Google investirao većinu novaca u stvaranje najmoćnije internet tražilice. Stotine novih internet kompanija su se osnivale tjedno, a Silikonska dolina postala je kultno mjesto. Brojni novopečeni milijunaši živjeli su luksuznim životom, sponzorirajući domjenke i društvene događaje sa nastupima najvećih zvijezda. Nažalost, postoji puno veći broj neuspješnih kompanija koje su propale nakon sloma tržišta. Američki poslovni mediji, čak i vrlo poštovani Forbes magazin i Wall Street Journal, ohrabrivali su javnost za ulaganja u rizične internet kompanije zanemarujući loše poslovne prakse i kršenje osnovnih financijskih principa. Kampanje koje su vodile kompanije putem televizije, letaka ili kroz sportske događaje konstantno su privlačile nove investitore. Kako bi se istakle od konkurencije, neke su odabirale lako pamtljivu onomatopeju kao naziv ili svom imenu dodavali prefiks „e-“ ili sufiks „.com“. Burza je u određenim slučajevima samu promjenu imena doživila kao pozitivnu stvar u toj mjeri da bi dionice porasle desetak posto.

Kombinacija brzorastućih cijena dionica, povjerenja burzi da ćekompanije opravdati rast budućim profitima, te špekulaciji i lako dostupnom kapitalu stvorilo se okruženje u kojem su ulagači bili voljni previditi klasične pokazatelje poput fundamentalne analize i fokusirali se na uvjerenje o tehnološkom napretku. Na vrhu špekulativnog mjehura, obećavajuća internet kompanija mogla je rasprodati izdanje dionica na inicijalnoj javnoj ponudi čak i ako nikad nije ostvarila profit. S obzirom da je bilo teško procjeniti vrijednost novih kompanija iz niza razloga, osmišljen je novi pokazatelj zvan burn rate. Burn rate bi u prijevodu značilo vrijeme izgaranja, a računao je koliko vremena kompaniji preostaje dok ne potroši sav temeljni kapital u potrazi za rastom na uštrb prihoda. U osnovi, predstavljao je očekivanje investitora kad će poduzeću ponestati novca. Kroz 1999. i početkom 2000. godine, Federalne Rezerve su podigle referentnu kamatnu stopu šest puta te je ekonomski zalet počeo gubiti snagu. Slom tržišta kapitala dogodio se u travnju 2000. godine kada je tehnološki indeks NASDAQ dosegao vrh na razini od 5048,62, dvostruko većoj razini od prethodne godine. Desetak dana kasnije, točnije 20. travnja dogodio se pad indeksa veći od 10% i označio vladavinu medvjeđeg tržišta. Odjednom su investitori diljem svijeta shvatili da je rast tehnološkog sektora u velikoj mjeri bio iluzija. Skoro sve dionice su padale, a NASDAQ je u konačnici izgubio 78% od najviše vrijednosti te pao na razinu od 1114,11 bodova. Uslijedile su tužbe zbog poslovnih praksi internet kompanija koje su graničile sa monopolima, dok je pad u realnoj ekonomiji dodatno pogoršao stanje. Povećanje outsourcinga istovremeno je povećalo nezaposlenost kompjuterskih stručnjaka i programera u Sjedinjenim Američkim Državama. Svi negativni događaji doveli su do ogromnog pada povjerenja u tehnologiju i financijska tržišta, čime je započela kriza globalnih razmjera.

Nastavak članka: Dot-com slom - posljedice krize

Dot-com slom - početne okolnosti

Internet je stvorila vojska Sjedinjenih Američkih Država za vlastite potrebe, pritom posve zanemarujući potencijalne komercijalne aspekte i broj ljudi kojima bi koristio. U početku je to bio jedan od onih šašavih izuma za koje nitko nije mogao predvidjeti kako odnosno koliko će se razviti. Zapravo, još uvijek nitko ne može predvidjeti razvoj interneta. Komercijalna upotreba interneta počela je oko 1995. godine sa procjenama od početnih 18 milijuna korisnika. Čisto za usporedbu, govorimo o razdoblju od kojeg nije prošlo ni 20 godina. Današnji statistički podaci pokazuju preko 2 milijarde aktivnih korisnika, otprilike trećina cjelokupnog svjetskog stanovništva. Prije 2000. godine, sav taj napredak je izgledao kao daleka i vrlo profitabilna budućnost. Ogromni porast u broju korisnika stvorio je posve novo netaknuto tržište, sa tek nekolicinom barijera. Očitu priliku za uspjeh i bogaćenje nisu namjeravali propustiti brojni informatičari, poduzetnici, špekulanti i investitori. Više faktora je utjecalo na stvaranje špekulativnog dot-com mjehura. Najvažniji je bio dugotrajni rast cijena dionica tehnoloških dionica koji je bilo nemoguće ignorirati. Povećanje kapitala vezanog uz fenomen internet kompanija bilo je toliko značajno da je stvorilo špekulativni mjehur razmjera dovoljno velikih da povuču svjetske ekonomije u recesiju. Prije dot-com sloma u dionicama su bili izloženi svi, od običnih ljudi koji su vidjeli priliku za povećati svoju ušteđevinu do međunarodnih banaka koje su preko njih diverzificirale rizik. U razdoblju koje je prethodilo rastu većina svjetskih ekonomija je stabilno napredovala, te se nije ni nazirala kriza. Nezaposlenost i inflacija u Americi i Europi bile su pod kontrolom. Pravu snagu razvoju špekulacije dao je dramatičan porast sredstava fondova rizičnog kapitala, a ljudska pohlepa postavila je temelje za skorašnji dot-com slom.

Svi ljudi koji su ušli u tadašnju internet industriju u osnovi su dijelili isti plan. Naime, posjedovali bi veliku ideju, koja je zvučala profitabilno i moderno. Budući da se internet može podijeliti na puno segmenata prema prirodi stranica i tržišnim nišama, svaka od novonastalih kompanija nastojala je monopolizirati svoj tržišni dio. Postati vodeća kompanija unutar određene niše značilo je postati kompanija koja je mogla uživati u prednostima rastućih dionica koje su osnivači kasnije mogli prodati za milijune dolara. Takvo stanje na tržištu dovelo je do iznimno okrutne konkurencije u kojoj nije bilo mjesta za nikoga osim pobjednika. Ali u svom početnom uspjehu zanemarile su se određene mane. Gotovo nijedna kompanija nije imala ozbiljan dugoročni plan razvoja, već su temeljile svoje budućnost svojeg poslovanja na demagogiji i kompleksnim ispraznim izrazima poput novih ekonomskih paradigmi, informacijske tehnologije, navigacija usmjerena prema potrošačima itd. Mediji su objeručke prihvatili nove termine i uskoro je javnost poznavala većinu izraza iako je relativno mali broj doista shvaćao što oni znače. Internet kompanije su počele sve češće izdavati svoje dionice na inicijalnim javnim ponudama, a neovisno o stvarnim procjenama profitabilnosti većina izdanja bi se u kratkom roku rasprodala. Zarada na dionicama stvorila je stanje euforije na tržištu, koje je bilo izraženo u mjeri da investitori više uopće nisu gledali poslovni plan prije kupnje – bilo je dovoljno da se kompanija bavi internetom.

Nastavak članka: Dot-com slom - uspon i pad