Internet je stvorila vojska Sjedinjenih Američkih Država za vlastite potrebe, pritom posve zanemarujući potencijalne komercijalne aspekte i broj ljudi kojima bi koristio. U početku je to bio jedan od onih šašavih izuma za koje nitko nije mogao predvidjeti kako odnosno koliko će se razviti. Zapravo, još uvijek nitko ne može predvidjeti razvoj interneta. Komercijalna upotreba interneta počela je oko 1995. godine sa procjenama od početnih 18 milijuna korisnika. Čisto za usporedbu, govorimo o razdoblju od kojeg nije prošlo ni 20 godina. Današnji statistički podaci pokazuju preko 2 milijarde aktivnih korisnika, otprilike trećina cjelokupnog svjetskog stanovništva. Prije 2000. godine, sav taj napredak je izgledao kao daleka i vrlo profitabilna budućnost. Ogromni porast u broju korisnika stvorio je posve novo netaknuto tržište, sa tek nekolicinom barijera. Očitu priliku za uspjeh i bogaćenje nisu namjeravali propustiti brojni informatičari, poduzetnici, špekulanti i investitori. Više faktora je utjecalo na stvaranje špekulativnog dot-com mjehura. Najvažniji je bio dugotrajni rast cijena dionica tehnoloških dionica koji je bilo nemoguće ignorirati. Povećanje kapitala vezanog uz fenomen internet kompanija bilo je toliko značajno da je stvorilo špekulativni mjehur razmjera dovoljno velikih da povuču svjetske ekonomije u recesiju. Prije dot-com sloma u dionicama su bili izloženi svi, od običnih ljudi koji su vidjeli priliku za povećati svoju ušteđevinu do međunarodnih banaka koje su preko njih diverzificirale rizik. U razdoblju koje je prethodilo rastu većina svjetskih ekonomija je stabilno napredovala, te se nije ni nazirala kriza. Nezaposlenost i inflacija u Americi i Europi bile su pod kontrolom. Pravu snagu razvoju špekulacije dao je dramatičan porast sredstava fondova rizičnog kapitala, a ljudska pohlepa postavila je temelje za skorašnji dot-com slom.
Svi ljudi koji su ušli u tadašnju internet industriju u osnovi su dijelili isti plan. Naime, posjedovali bi veliku ideju, koja je zvučala profitabilno i moderno. Budući da se internet može podijeliti na puno segmenata prema prirodi stranica i tržišnim nišama, svaka od novonastalih kompanija nastojala je monopolizirati svoj tržišni dio. Postati vodeća kompanija unutar određene niše značilo je postati kompanija koja je mogla uživati u prednostima rastućih dionica koje su osnivači kasnije mogli prodati za milijune dolara. Takvo stanje na tržištu dovelo je do iznimno okrutne konkurencije u kojoj nije bilo mjesta za nikoga osim pobjednika. Ali u svom početnom uspjehu zanemarile su se određene mane. Gotovo nijedna kompanija nije imala ozbiljan dugoročni plan razvoja, već su temeljile svoje budućnost svojeg poslovanja na demagogiji i kompleksnim ispraznim izrazima poput novih ekonomskih paradigmi, informacijske tehnologije, navigacija usmjerena prema potrošačima itd. Mediji su objeručke prihvatili nove termine i uskoro je javnost poznavala većinu izraza iako je relativno mali broj doista shvaćao što oni znače. Internet kompanije su počele sve češće izdavati svoje dionice na inicijalnim javnim ponudama, a neovisno o stvarnim procjenama profitabilnosti većina izdanja bi se u kratkom roku rasprodala. Zarada na dionicama stvorila je stanje euforije na tržištu, koje je bilo izraženo u mjeri da investitori više uopće nisu gledali poslovni plan prije kupnje – bilo je dovoljno da se kompanija bavi internetom.
Nastavak članka: Dot-com slom - uspon i pad
Nema komentara:
Objavi komentar