Dot-com slom - posljedice krize

Gledajući kroz povijest jasno možemo vidjeti sličnosti dot-com sloma sa drugim tehnološki baziranim rastom. Napredak željeznice 1840tih, izum auta i radio uređaja u 1920tim godinama, razvoj tranzistora u 1950tim, izum originalnih kompjutera 1960tih te napredak kućnih računala i biotehnologije u 1980tima su sve događaji koji su obilježili svoje vremenske periode. Kroz nove izume i tehnologije jačao je rast ekonomije, ali u toj činjenici leži ključna razlika među njima – u broju ljudi koje su pogodili kad je došlo do krize. Osnovni sastojci su uvijek bili isti te se mogu svrstati pod ljudsku pohlepu i špekulaciju. Osvajanje prvog mjesta unutar tržišta i brzina kao konkurentska prednost su bile najčešće poslovne uzrečice internet kompanija i svijeta visoke tehnologije. Što su se brže dot-com kompanije razvijale, to su u većoj mjeri ignorirale znakove poput prekomjernog umora zaposlenih, nestašice kapitala, slabe korisničke usluge, razjedinjenog vodstva i skretanja od izvorne misije i vizije. 1999. godine bilo je 457 inicijalnih javnih ponuda dionica, većinom povezanih sa internetom i visokim tehnologijama. Od njih 457, čak 117 je udvostručilo cijenu dionice već prvog dana trgovanja. Za usporedbu, cjelokupni broj inicijalnih javnih ponuda u 2001. godini stao je na 76 kompanija.

Nekolicina komunikacijskih kompanija nije preživjela financijske nedaće te su bile prisiljene na bankrot. Kompanija WorldCom, tada značajni tržišni igrač, je bila optužena za ilegalne računovodstvene politike kojima su povećavali profite na godišnjoj razini. Kada je vijest došla u javnost, cijena dionice se strmoglavila i kompanija je naposljetku postala treći najveći korporacijski bankrot u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Drugi primjeri propalih kompanija uključuju bivše lidere u industrijama kao što su NorthPoint Communications, Global Crossing, JDS Uniphase, XO Communications i Covad Communications. Osim komunikacijskih, krizom su bile pogođena poduzeća koja proizvode visokotehnološku opremu npr. Nortel, Cisco ili Corning. One su svoj rast temeljile na naprednoj infrastrukturi do čijeg razvoja nikad nije došlo zbog drastičnog pada cijena dionica. Brojne dot-com kompanije su potrošile temeljni kapital te bile preuzete od strane konkurencije ili su se u potpunosti ugasile. Imena atraktivnih domena su kupile kompanije iz realne ekonomije ili investitori koji su se specijalizirali za takav vid ulaganja. Nekoliko vodećih ljudi internet kompanija je optuženo za pronevjere, prijevaru ulagača ili nenamjensko upravljanje sredstvima, a američki regulator SEC kaznio je vodeće investicijske banke sa milijunima dolara za dovođenje investitora u zabludu. Slom tržišta u razdoblju od 2000.-2002. uzrokovao je pad od 5 milijardi dolara promatrano kroz tržišnu vrijednost kompanija. Preživjeli dot-comovi kao što su Amazon, eBay ili Google osigurali su svoju budućnost kroz dominaciju u pripadajućim granama tehnološke industrije.

Nameće se pitanje ulazimo li ponovno u još jedan dot-com mjehur. Ili bar tehnološki špekulativni mjehur. Činjenice koje podržavaju ovu tezu su prilično jake, a optimizam koji Wall Street iskazuje za inicijalne javne ponude internet kompanija je vrlo sličan onome pred deset godina. Kao glavni primjer može poslužiti poslovna društvena mreža LinkedIn, čije su dionice udvostručile vrijednost na otvaranju trgovine. Internet radio stanica Pandora također je izdala dionice čija se vrijednost udvostručila nedugo po uključenje u redovitu trgovinu. Stranica Zillow, koja pruža informacije o nekretninama i hipotekama je posljednji zabrinjavajući komadić slagalice. Kompanija je prodala dionice javnosti po cijeni od 20 dolara, da bi se već sljedećeg dana cijena popela na visokih 44 dolara. Kroz 80tak inicijalnih javnih ponuda u 2011. godini, više od trećine bile su tehnološki bazirane. Slijedi li nam doista špekulativni mjehur recimo društvenih mreža poput Facebooka? Vrijeme će pokazati.