Kriza je imala brojne posljedice koje su pogodile gotovo svaki segment društva. Za vrijeme ekonomskog sloma kao posljedica ogromne količine povučenog novca iz sustava brojna mala i srednja poduzeća propala su u nedostatku kapitala. Radnici u tim poduzećima su odjednom bili suočeni sa gubitkom zaposlenja i izvora prihoda pa su mnogi odlučili nastaviti sa samostalnim poslovanjem bez prisutnosti vlasnika i njihovog kapitala. Poljoprivreda, temelj nacionalne ekonomije također je pretrpio velike udarce nanesene krizom. Strah da su proizvodi oštećeni zbog lošeg stanja u zemlji uzrokovao je veliki broj otkazanih narudžbi na određenim međunarodnim tržištima. Neposredne makroekonomske posljedice bile su teške. Realni BDP pao je oko 11% u 2002. godini, čime je ukupni pad od 1998. iznosio skoro 20%. Stopa nezaposlenosti porasla je iznad 20%, a inflacija je vrhunac dosegla sa mjesečnom stopom od 10% u travnju iste godine. Naposljetku, predsjednik Eduardo Duhalde je uspio donekle stabilizirati situaciju, potvrđujući moratorij na dug i proglasivši kraj režima konvertibilnosti nacionalne valute. Konvertibilnost je zamjenjena dvostrukim tečajnim sustavom unutar kojeg je službena vrijednost pesosa iznosila 1,4 za dolar u javnom sektoru te za većinu trgovinskih transakcija. Sve druge transkacije odvijale su se po prevladavajućim tržišnim stopama. Istovremeno, maksimalan iznos koji se mogao mjesečno podignuti iz banke povećan je na 1500 pesosa, uz daljnje dugoročno zamrzavanje dolarskih depozita. Jedan od problema bili su dolarski zajmovi koje su Argentinci obilato koristili, a čija se vrijednost pri otplati gotovo udvostručila.
U 2003. godini predsjednik Néstor Kirchner je izabran na dužnost zemlje koja je još trpila velike probleme. Ali u njegovo vrijeme došlo je do promjene ekonomske perspektive, budući da je devalvirani pesos učinio nacionalni izvoz jeftinim i konkurentnim na međunarodnom tržištu. Tečaj pesosa destimulirao je uvoz, čime je indirektno potaknut razvoj domaće ekonomije. Također treba spomenuti da visoka cijena soje na međunarodnom tržištu je doprinijela dovođenju ogromnih količina stranog novca u zemlju, budući da je glavni argentinski partner u tim transakcijama bila Kina. Vlada je potaknula banke kako bi omogućile povoljnije kredite poduzetnicima i dodatno uvela agresivnije mjere kojima se namjeravalo poboljšati prikupljanje poreza. Plan za oporavak je uključivao socijalnu komponentu, a na svim razinama države došlo je do jake kontrole potrošnje. U međuvremenu, pesos je polako ojačao, poljoprivredni izvoz je rastao, te je došlo do povratka turista. Novi trgovinski suficit je u određenom trenutku prisilio vladu na intervencije kako bi oslabili pesos i tako zadržali kompetitivnu prednost. Bruto domaći proizvod je kontinuirano rastao od 2003. godine, polako se vraćajući na razine prije krize. Svi ostali makroekonomski pokazatelji su slijedili sličnim kretanjima. Godine 2005. Argentina je odlučila ostvariti potpunu financijsku neovisnost od Međunarodnog monetarnog fonda. Petnaestog prosinca, predsjednik Kirchner objavio je isplatu cjelokupnog duga Međunarodnom monetarnom fondu u iznosu od 9.810 milijardi dolara. Predsjednički izbori u 2007. su donijeli jasnu pobjedu Cristini Fernández de Kirchner, supruzi prethodnog predsjednika. Njezina politika je također uključivala intervencionizam i pojačanu državnu kontrolu, a današnju Argentinu čekaju neki novi ekonomski izazovi.
Nema komentara:
Objavi komentar