Štednja u eurima (EUR)

Od brojnih tema vezanih za osnove štednje koje smo obradili prošle godine, jedna od najčitanijih je bila upravo odabir valute (EUR i USD, CHF i GBP) u kojoj je poželjno štediti. Kao autor bloga, ostajem pri stavu da je najbolje proučiti vlastitu situaciju, rokove i iznos sredstava koji želite oročiti te tek potom odabrati valutu. Kako bi pobliže razumjeli kretanja tečajeva, u ovoj analizi će biti stavljeni podaci na godišnjoj razini i na mjesečnoj razini. Svi korišteni podaci preuzeti su iz tablice "Godišnjih i mjesečnih prosjeka srednjih deviznih tečajeva" Hrvatske narodne banke, te su referentni za cijelu zemlju. Svi stavovi u ovoj analizi su isključivo informativnog karaktera i odražavaju mišljenje autora. Klikom na grafikone možete vidjeti uvećane verzije.

Na grafikonu ispod je prikazano kretanje godišnjih prosjeka srednjeg deviznog tečaja EUR od 2000. godine. Iz slike se vidi kako je euro još uvijek nije dosegao razine koje je imao tada, već kako uz povremene oscilacije pada do 2008. godine. U središtu krize kreće promjena trenda, te euro bilježi lagani rast od 2,9% do kraja 2011. Glavna karakteristika valute je stabilnost, koju HNB drži u rasponu između 7 i 7,7 ili točnije unutar 10%. Upravo spomenuta stabilnost tečaja je osnovni razlog zašto banke nude česte akcije za štednju u eurima, uz kvalitetnu kamatnu stopu.

Pogledamo li kretanje tečaja eura u zadnjih 5 godina na mjesečnoj razini, možemo vidjeti da su oscilacije (iako relativno male) dosta česte i brze. Nakon jednog eksplozivnog rasta u žaru krize kada se većina domaćih štediša pobojala za stabilnost nacionalne valute, od sredine 2009. do sredine 2010. godine euro prolazi kroz jednu fazu konsolidacije. U ljeto 2010. kreće postepeni trend rasta valute koji se nastavlja do danas.

Kriza eurozone: Opravdanost straha od raspada eura?

Trenutna situacija u Europi ne sluti na dobro. Gospodarska kriza je pogodila skoro sve zemlje članice, što dovodi u pitanje oblik ustroja cijele zajednice. Većina hrvatskih štediša je najviše zabrinuta oko sudbine europske zajedničke valute Eura, u kojoj se nalazi ogromni dio nacionalne štednje. Brojni stručnjaci serviraju razna objašnjenja i mogućnosti, koja uglavnom nisu optimistična. No koliko je strah građana opravdan? Iako postoji mogućnost raspada eura, ona je zasad malo vjerojatna.

Počnimo od dva ključna pitanja - zašto uopće postoji opasnost i nestabilnost u EU, te koji su mogući scenariji. Glavni izvor problema unutar Europske unije predstavlja sve veći trošak financiranja duga slabijih članica eurozone, poput Italije i Grčke, koji im je neophodan za normalno funkcioniranje zemlje. Što je zemlja ekonomski ugroženija, raste joj kamata za zaduživanje u inozemstvu i slabi kreditni rejting po kojem posuđuje novac. Iako kamatne stope za ugrožene europske zemlje rastu, odlučnost čelnika europskih te međunarodnih institucija, kao i vođa vodećih zemalja članica ostaje prilično čvrst jamac da do raspada eura neće doći. Zajedničko tržište je globalna prednost koje se malo tko želi odreći.

Svi negativni scenariji uglavnom uključuju izlazak odnosno izbacivanje ugroženih članica iz eurozone. Najgori scenarij podrazumijeva potpuni raspad eurozone i eura, na desetak različitih valuta i zemalja. Neplanirani raspad bi posve poremetio međunarodne odnose, države bi izgubile kompetitivnu prednost, izgubile rejting, stvorile opasnost od sustavnog pada financijskih institucija i devalvacije. Zvuči strašno, no svakome je savršeno jasno da će takav scenarij naići na veliki otpor. Ukoliko bi iz eurozone izašla slabija članica poput Grčke, prelazak na nacionalnu valutu (drahma) bi uzrokovala bijeg investitora iz zemlje, ekonomija bi pretrpila gubitke u proizvodnji te bi uslijedio čitav niz bankrota poduzeća. Deprecirana drahma bi ponudila trenutačnu kompetitivnu prednost, koju bi poništio rast inflacije i plaća. Slična situacija odvila bi se i u slučaju Italije. Strah u Europskoj uniji zapravo potječe od moguće lančane reakcije. Točnije, da bi druge zemlje slijedile primjer ugroženih zemalja. Neke procjene čak obuhvaćaju Portugal, Irsku, Španjolsku, Belgiju, Austriju i Mađarsku. Nesumnjivo da bi takav scenarij doveo do višegodišnje međunarodne ekonomske krize.

Mislim da je sada jasnije zašto se u Briselu lome koplja oko spašavanja članica. U slučaju raspada eurozone svi gube, neki više neki manje. Količine novca potrebne za spas ugroženih članica EU može osigurati, te će vjerojatno nametnuti određenu fiskalnu disciplinu kako bi zadovoljila članice koje će taj novac pružiti. U svakom slučaju, europska kriza nije nepremostiva prepreka i doista su slabe šanse za raspad eura. Suradnjom i dogovorima na međunarodnoj razini će se vjerojatno rješiti većina problema.

Štednja i vrste štednje

   Štednja predstavlja višak sredstava uložen kod određene banke ili štedionice na određeni vremenski period za koji se dobiva redovita kamata, koja može biti promjenjiva ili nepromjenjiva. Za potrebe bloga podjelimo štednju na 4 osnovne najčešće vrste - na štednju po viđenju (A vista), oročenu štednju, rentnu štednju i različite kombinacije štednje.

• Štednja po viđenju, odnosno a vista predstavlja novac na tekućem računu na koji dobivate kamatu. Prednosti ovog oblika štednje su laka dostupnost sredstava u svakom trenutku, sigurnost i pouzdanost banki kao čuvara vašeg novca. Glavna mana su niske kamate u odnosu na ostale oblike.
• Oročena štednja je najčešći oblik štednje, pri kojem oročavate novac na banci uz određene kamate i pritom se obvezujete da ga nećete koristiti u određenom razdoblju. Prednosti su sigurnost i veća kamata, dok je glavna mana što u slučaju prijevremenog razročavanja najčešće gubite kamatu.
• Rentna štednja je proizvod koji vam omogućuje ostvarivanje rente - raspolaganje kamatom na vaš štedni ulog u tijeku trajanja oročenja. Kamata se isplaćuje kao renta, odnosno kao vaš dodatni redoviti prihod. Način raspolaganja kamatom je najčešće mjesečni, iako može biti također tromjesečni, polugodišnji ili godišnji.
• Kako potrebe klijenata često variraju, većina banaka nudi različite kombinacije štednji koje uključuju premije, povećane kamatne stope i druge povoljnosti. Takve modele u posebnim ponudama nude povremeno gotovo sve banke na našem tržištu, sa ciljem privlačenja novih klijenata ili poticanja starih na štednju.